Pravilnik o načinu provođenja obavezne imunizacije, imunoprofilakse i hemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se podvrgavaju toj obavezi

17 Srpanj 2020

(„Službene novine Federacije BiH“, br. 22/07)

FEDERALNO MINISTARSTVO ZDRAVSTVA 204 Na osnovu člana 45. stava 1. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/05), federalni ministar zdravstva donosi:

PRAVILNIK O NAČINU SPROVOĐENJA OBAVEZNE IMUNIZACIJE, IMUNOPROFILAKSE I HEMOPROFILAKSE PROTIV ZARAZNIH BOLESTI TE O OSOBAMA KOJE SE PODVRGAVAJU TOJ OBAVEZI

I. OSNOVNE ODREDBE Član 1. Ovim Pravilnikom se ureĎuje način sprovoĎenja obavezne imunizacije, imunoprofilakse i hemoprofilakse protiv odreĎenih zaraznih bolesti, utvrĎenih čl. 40., 41.,42. i 43. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/05) i utvrĎuju osobe koje se podvrgavaju toj obavezi. Član 2. Za imunizaciju protiv odreĎenih zaraznih bolesti, prema ovom Pravilniku, koriste se biološki preparati od mrtvih ili živih, dovoljno oslabljenih (atenuiranih) uzročnika zaraznih bolesti, njihovih proizvoda ili dijelova, koji se unose u ljudski organizam radi njegove aktivne imunizacije. Sredstva za imunizaciju moraju udovoljavati uvjetima utvrĎenim propisima o proizvodnji i prometu lijekova, biti odobrena za upoprebu u skladu sa propisima o stavljanju lijekova u promet, te odgovarati zahtjevima Svjetske zdravstvene organizacije. Član 3. Imunizacija protiv zaraznih bolesti može se obavljati: 1. pojedinačnim vakcinisanjem protiv jedne zarazne bolesti davanjem monovalentne vakcine; 2. protiv više zaraznih bolesti odjednom, davanjem kombinovane vakcine; 3. istovremenim davanjem više vakcina (istovremena imunizacija). Član 4. Pod imunizacijom protiv odreĎenih zaraznih bolesti u smislu ovoga Pravilnika, podrazumijeva se vakcinacija i revakcinacija osoba koje podliježu imunizaciji, ako ovim Pravilnikom nije drukčije odreĎeno. Član 5. Imunizacija kombinovanom vakcinom može se obavljati: 1. protiv difterije, tetanusa i pertusisa (DTP); 2. protiv difterije i tetanusa (DT); 2 3. protiv poliomijelitisa (sva 3 tipa); 4. protiv morbila, rubeole i parotitisa (MRP); 5. protiv difterije, tetanusa, pertusisa i bolesti izazvanih hemofilusom influence tip b (DTP-Hib); 6. protiv difterije, tetanusa, pertusisa, poliomijelitisa i bolesti izazvanih Hemofilusom influence tip b (DTPIPV-Hib). Član 6. Istovremena imunizacija može se vršiti davanjem:  dva ili više mrtvih antigena;  dva ili više živih antigena;  više mrtvih i više živih antigena Istovremeno imunizacija se može obaviti: 1. protiv tuberkuloze i hepatitisa B; 2. protiv poliomijelitisa, difterije i tetanusa: 3. protiv poliomijelitisa, difterije, tetanusa i pertusisa; 4. protiv poliomijelitisa, difterije, tetanusa, pertusisa, Hemofilusa influence tip b, morbila, rubeole, parotitisa i virusnog hepatitisa B. Pri istovremenoj imunizaciji, vakcinu davati (aplicirati) na različita mjesta. Vakcina se ne smije aplicirati intravenozno ni u glutealnu regiju. U slučaju epidemiološke indikacije moguće su i posebne kombinacije vakcina, o čemu mišljenje daje Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalni zavod). Član 7. Imunizacija protiv odreĎenih zaraznih bolesti obavlja se tokom cijele godine (kontinuirano vakcinisanje). Izuzetno, u naseljima u kojima nije organizovana zdravstvena služba, imunizacija se može obavljati i u odreĎenom razdoblju (kampanjsko vakcinisanje). Kampanjsko vakcinisanje može se obavljati i u školama. Imunizacija se obavlja dok se ne imuniziraju sve osobe za koje je imunizacija obavezna, osim osoba kod kojih je imunizacija trajno kontraindicirana. Član 8. Epidemija zarazne bolesti protiv koje se obavlja imunizacija nije kontraindikacija za imunizaciju osoba protiv te bolesti. Član 9. Ukoliko se ne daju istovremeno, razmaci izmeĎu pojedinačnih doza istih ili različitih vakcina koja se daju po kalendaru vakcinisanja, moraju biti najmanje 30 dana. Izuzetno, kod vakcinisanja oralnom vakcinom protiv poliomijelitisa, razmak izmeĎu doza mora biti 42 dana. Ako se novoroĎenče ne vakciniše istovremeno protiv tuberkuloze i hepatitisa B, vakcinu protiv tuberkuloze dati u prvom mogućem kontaktu sa zdravstvenom službom, bez obzira na vremenski razmak. 3 U slučaju epidemioloških indikacija, razmak izmeĎu dva vakcinisanja može biti i kraći, a mišljenje daje Federalni zavod. Član 10. Imunizaciji protiv odreĎenih zaraznih bolesti ne podliježu osobe kod kojih doktor medicine utvrdi da postoje kontraindikacije propisane ovim Pravilnikom. Kontraindikacije za imunizaciju pojedinih osoba protiv zaraznih bolesti mogu biti opće i posebne, a po trajanju privremene ili trajne. Član 11. Opće kontraindikacije su: 1. akutne bolesti; 2. febrilna stanja; 3. preosjetljivost na sastojke vakcine; 4. anafilaktička reakcija na prethodnu dozu vakcine. Osim kontraindikacija iz stava 1. ovog člana, kontraindikacije za živa atenuirana virusne vakcine su i: 1. stanje oslabljenog imuniteta (imunodeficijencija priroĎena ili stečena u toku malignih bolesti, terapije antimetabolicima, kortikosteroidima-veće doze, alkilirajućim spojevima ili uslijed zračenja), 2. trudnoća. Član 12. Posebne kontraindikacije su: 1. za vakcinaciju protiv tuberkuloze: oštećenje staničnog imuniteta zbog HIV infekcije; 2. za pertusis: progresivne bolesti centralnog nervnog sistema (nekontrolirana epilepsija, infantilni spazmi, progresivna encefalopatija), komplikacije na prethodnu dozu vakcine (konvulzije, kolaps, stanje slično šoku u toku 48 sati od prethodne doze, encefalopatija u roku od 7 dana od prethodne doze), kontraindikacije su iste za celularnu i acelularnu pertusis vakcinu; 3. za vakcinisanje novoroĎenčadi protiv hepatitisa B: vitalna ugroženost novoroĎenčeta i Apgar niži od 7. Član 13. Kontraindikacije za imunizaciju protiv odreĎene zarazne bolesti odreĎuje doktor medicine koji vrši imunizaciju, odnosno pod čijim se nadzorom ona vrši, pregledom osoba koje podliježu obaveznoj imunizaciji i uvidom u zdravstvenu dokumentaciju prije pristupanja imunizaciji. Privremene kontraindikacije upisuju se u osnovnu dokumentaciju i odmah se odreĎuje vrijeme i mjesto naknadne imunizacije. Trajne kontraindikacije za imunizaciju protiv odreĎenih zaraznih bolesti, na osnovu nalaza doktora medicine koji vrši imunizaciju, procjenjuje i potvrĎuje Komisija za postvakcinalne reakcije i komplikacije, sastavljena od eksperata iz oblasti pedijatrije, infektologije i epidemiologije, imenovanih od strane Federalnog ministarstva 4 zdravstva, a na osnovu nalaza doktora medicine odgovarajuće specijalnosti odnosno uvida u osnovnu medicinsku dokumentaciju. UtvrĎena kontraindikacija se upisuje u osnovnu dokumentaciju i o tome izdaje potvrda. Komisija za postvakcinalne reakcije i komplikacije donosi i preporuke o liječenju postvakcinalnih reakcija i komplikacija. Član 14. Ako doktor medicine utvrdi neuobičajenu reakciju na primljenu vakcinu, o tome izvještava Federalni zavod, na obrascu " Prijava postvakcinalnih komplikacija", koji je sastavni dio ovog Pravilnika.

II. IMUNIZACIJA PROTIV ODREĐENIH ZARAZNIH BOLESTI 1. Imunizacija protiv tuberkuloze Član 15. Imunizaciji protiv tuberkuloze obavezno podliježu: 1. novoroĎenčad, unutar 12-24 sata po roĎenju, odnosno 2. djeca do pet godina života - koja nisu iz bilo kojeg razloga do tada vakcinisana. Član 16. Imunizacija protiv tuberkuloze vrši se unutar 12-24.sata po roĎenju, istovremeno s prvom dozom vakcine protiv hepatitisa B. Ako se vakcina protiv tuberkuloze ne da istovremeno s hepatitis B vakcinom po roĎenju, novoroĎenče će se vakcinisati protiv tuberkuloze u prvom kontaktu sa zdravstvenom službom, bez obzira na vremenski razmak. Dokaz da je dijete vakcinisano jest ožiljak na mjestu primjene vakcine. Ožiljak se kontroliše tri do šest mjeseci nakon vakcinisanja. Djeca bez ožiljka, ili je promjer ožiljka manji od 3 mm, ponovno se vakcinišu jednom dozom BCG vakcine. Član 17. Imunizacija protiv tuberkuloze se obavlja davanjem jedne doze odgovarajuće BCG vakcine intradermalno, u predio deltoidnog mišića lijeve nadlaktice Vakcinisanju protiv tuberkuloze, bez prethodnog tuberku- linskog testiranja, obavezno podliježu i sva djeca do pet godina, koja nisu iz bilo kojeg razloga vakcinisana u navedenom terminu. 2. Imunizacija protiv bolesti uzrokovane Hemofilusom influence tip b Član 18. Imunizaciji protiv bolesti koje uzrokuje Hemofilus influence tip b obavezno podliježu djeca u dobi od navršena 2 mjeseca do navršene 2 godine. Imunizacija se vrši vakcinacijom i revakcinacijom. Vakcinaciji protiv Hemofilusa influence tip b podliježu djeca u dobi od navršena dva mjeseca života i mora se potpuno provesti do navršenih 12 mjeseci života. Vakcinisanje se obavlja s dvije doze vakcine protiv Hemofilus influence tip b, a s razmakom izmeĎu pojedinačnih doza od 4 do 6 sedmica. Vakcina se daje u dozi od 0,5 ml, intramuskularno, u anterolateralni dio srednje trećine bedra, odnosno u deltoidni mišić. 5 Revakcinacija djece iz stava 1. ovog člana, obavlja se jednom dozom od 0,5 ml Hemofilus influence tip b vakcine, 12 mjeseci nakon vakcinisanja drugom dozom, a do navršene dvije godine života. Djeci koja nisu vakcinisana u prvoj godini, u drugoj godini daje se samo jedna doza vakcine. 3. Imunizacija protiv difterije, tetanusa i pertusisa Član 19. Imunizaciji protiv difterije obavezno podliježu djeca u dobi od navršena dva mjeseca do navršenih 14 godina života. Ako se difterija pojavi u epidemijskom obliku, imunizaciji protiv difterije podliježu i osobe u dobi iznad 14 godina koje mogu biti izložene opasnosti od zaraze. Imunizacija protiv difterije, djece starije od sedam godina obavlja se samo vakcinom koje je posebno pripravljeno u tu svrhu. Član 20. Imunizaciji protiv tetanusa obavezno podliježu osobe u dobi od navršena dva mjeseca do navršenih 18 godina, a u slučaju ozljede i osobe iznad 18 godina. Član 21. Imunizaciji protiv pertusisa obavezno podliježu djeca u dobi od navršena dva mjeseca do navršenih pet godina. Član 22. Obavezna imunizacija protiv difterije, tetanusa i pertussisa obavlja se vakcinacijom i revakcinacijom kombiniranom DTP (difterija,tetanus,pertussis) vakcinom. Član 23. Vakcinisanju protiv difterije, tetanusa i pertusisa podliježu djeca u dobi od navršena dva do navršenih 12 mjeseci. Ako se iz bilo kojih razloga imunizacija iz stava 1. ovog člana ne obavi u utvrĎenom roku, dijete će se vakcinisati u razdoblju od navršenih 12 mjeseci do navršenih pet godina. Vakcinisanje se vrši davanjem tri doze, od po 0,5 ml celularnog DTP cjepiva (DTPw), s razmakom izmeĎu pojedinačnih doza od najmanje 30 dana, odnosno 42 dana ukoliko se daje istovremeno s vakcinom protiv poliomijelitisa. Ukoliko razmak izmeĎu pojedinačnih vakcinisanja bude duži, vakcinisanje ne treba ponavljati, već samo nastaviti s vakcinisanjem do treće doze. Vakcina se daje intramuskularno u deltoidni mišić. Član 24. Vakcinisanju protiv difterije i tetanusa podliježu djeca u dobi od navršenih dva mjeseca do navršenih pet godina života koja se zbog kontraindikacija ne mogu vakcinisati protiv difterije, tetanusa i pertusisa. Vakcinacija se vrši davanjem tri doze odgovarajuće vakcine protiv difterije i tetanusa (DT pediatric), u razmaku od najmanje 30 dana, odnosno 42 dana ukoliko se daje istovremeno s vakcinom protiv poliomijelitisa. Vakcinisanju protiv difterije i tetanusa podliježu i djeca od navršenih pet do navršenih četrnaest godina života, ako do tada nisu vakcinisana protiv tih bolesti ili, ako nema dokaza da su vakcinisana. Vakcinisanje se vrši davanjem dvije doze odgovarajuće vakcine protiv difterije i tetanusa (DT pediatric djeci od pet do sedam, a dT 6 pro adultis djeci od sedam do četrnaest godina), u razmaku od najmanje 30 dana, odnosno 42 dana ukoliko se daje istovremeno s vakcinom protiv poliomijelitisa. Član 25. Vakcinisanju protiv tetanusa obavezno podliježu osobe u dobi od navršenih 14 do 18 godina života koje prethodno nisu vakcinisane prema programu, a u slučaju ozljede i osobe starije od 18 godina, ako do tada nisu vakcinisane protiv te bolesti ili nisu potpuno vakcinisane, ako nema dokaza o vakcinisanju ili ako je proteklo više od 10 godina od posljednjeg vakcinisanja Vakcinisanje iz stava 1. ovog člana vrši se davanjem dvije doze vakcine protiv tetanusa (TT) s razmakom od jednog do tri mjeseca. Član 26. Revakcinaciji protiv difterije, tetanusa i pertusisa podliježu djeca u petoj godini života, koja su potpuno vakcinisana, a od dana potpunog vakcinisanja je prošla najmanje jedna godina. Revakcinacija protiv difterije, tetanusa i pertusisa vrši se davanjem jedne doze acelularne vakcine protiv difterije, tetanusa i pertusisa (DTPa), intramuskularno u deltoidni mišić. Drugoj revakcinaciji protiv difterije i tetanusa podliježu djeca u 14 godini života. Revakcinacija protiv difterije i tetanusa vrši se davanjem jedne doze dT pro adultis vakcine. Trećoj revakcinaciji protiv tetanusa podliježu djeca u završnoj godini srednje škole odnosno u 18. godini života. Revakcinacija se vrši davanjem jedne doze TT vakcine. Revakcinacija protiv tetanusa osoba vakcinisanih nakon ozljeĎivanja, vrši se davanjem jedne doze vakcine, šest do dvanaest mjeseci nakon vakcinisanja. 4. Imunizacija protiv poliomijelitisa Član 27. Imunizaciji protiv poliomijelitisa obavezno podliježu djeca u dobi od navršena dva mjeseca do navršenih 14 godina. Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana obaveznoj imunizaciji protiv poliomijelitisa podliježu i djeca odmah poslije roĎenja (nulta doza vakcine) po epidemiološkim indikacijama. Imunizacija protiv poliomijelitisa obavlja se vakcinacijom i revakcinacijom, živom ili mrtvom vakcinom protiv poliomijelitisa. Član 28. Vakcinaciji protiv poliomijelitisa podliježu djeca s navršena dva do navršenih dvanaest mjeseci života. Ako se iz bilo kojih razloga vakcinisanje iz stava 1. ovog člana ne obavi u utvrĎenom roku, poželjno je vakcinisanje obaviti u razdoblju od navršenih 12 mjeseci do navršenih pet godina. Vakcinisanje živom vakcinom protiv poliomijelitisa vrši se davanjem tri doze oralne tritipne (OPV) vakcine protiv poliomijelitisa, s razmacima izmeĎu pojedinih doza od najmanja 42 dana. Vakcinisanje se vrši ukapavanjem dvije kapi OPV cjepiva, u dozi od 0,1 ml, u usta djeteta. 7 Vakcinisanje mrtvom vakcinom protiv poliomijelitisa (u indiciranim slučajevima imunodeficijencije) vrši se davanjem dvije doze mrtve (IPV) vakcine protiv poliomijelitisa, s razmakom izmeĎu pojedinih doza od najmanje 30 dana. Vakcinisanje se vrši intramuskularno u deltoidni mišić, u dozi od 0,5 ml. Član 29. Prvoj revakcinaciji protiv poliomijelitisa podliježu djeca iz stava 1. člana 28. ovog Pravilnika. Od dana završetka potpunog vakcinisanja do prve revakcinacije treba proći jedna godina. Druga revakcinacija protiv poliomijelitisa obavlja se u petoj godini života. Ukoliko se ne obavi u navedenom roku, djete će se revakcinisati pri upisu u školu ili u prvom razredu osnovne škole. Treća revakcinacija protiv poliomijelitisa obavlja se u završnom razredu osnovne škole, odnosno u četrnaestoj godini. 5. Imunizacija protiv morbila, rubeole i parotitisa Član 30. Imunizaciji protiv morbila, rubeole i parotitisa (MRP) podliježu obvezno djeca u dobi od navršenih 12 mjeseci do navršenih 14 godina i obavlja se vakcinacijom i revakcinacijom. Vakcinisanje protiv morbila, rubeole i parotitisa započinje s navršenih 12 mjeseci i mora biti obavljeno do navršenih 18 mjeseci. Djeca koja iz bilo kojeg razloga nisu vakcinisana u tom roku, moraju se vakcinisati u periodu od 18 mjeseci do navršenih 14 godina života. Vakcinisanje protiv morbila, rubeole i parotitisa obavlja se davanjem jedne doze kombinirane vakcine. Revakcinaciji protiv morbila, rubeole i parotitisa, podliježu djeca u šestoj godini života. Ukoliko se revakcinacija ne obavi u navedenom roku, dijete će se revakcinisati pri upisu u školu ili u prvom razredu osnovne škole, odnosno do 14 godine. Ako prema procjeni epidemiološke službe postoje epidemiološke indikacije, vakcinisanje protiv morbila obavezno je i za djecu od šest do 12 mjeseci života, ali se moraju revakcinisati od 15 mjeseci do 24 mjeseca života. 6. Imunizacija protiv hepatitisa B Član 31. Imunizacija protiv hepatitisa B je indicirana za: 1. osobe u zdravstvenim i drugim ustanovama, kao i za zdravstvene radnike u privatnoj praksi, koji su pri obavljanju svog posla pojačano izloženi zarazi, odnosno pri obavljanju svoga posla dolaze u neposredan dodir sa zaraženim osobama i zaraženim materijalom (krv, ekskreti, sekreti); 2. novoroĎenčad; 3. spolne partnere HBsAg pozitivnih osoba; 4. porodične kontakte HBsAg pozitivnih osoba; 5. bolesnike na hemodijalizi; 8 6. osoblje i štičenike zavoda za duševno zaostale osobe; 7. intravenske narkomane; 8. oboljele od hemofilije i leukemije. Član 32. Imunizacija protiv hepatitisa B obavlja se vakcinom dobivenom genetskim inženjeringom iz površinskog antigena virusa hepatitisa B. Za imunizaciju se koristi odgovarajuća doza vakcine za odreĎenu dob, po preporuci proizvoĎača. Za imunizaciju bolesnika na hemodijalizi i osoba s oštećenjem imunog sustava, daje se dvostruka doza vakcine za tu dob. Član 33. Imunizacija protiv hepatitisa B obavlja se s tri doze vakcine protiv hepatitisa B, koje se daju intramuskularno po šemi prvi, trideseti i stoosamdeseti dan (0., 1., 6. mjesec). Imunizacija novoroĎenčadi protiv hepatitisa B vrši se davanjem tri doze odgovarajuće vakcine po šemi 0., 1., 6. mjesec. Prva doza daje se po roĎenju u prvih 12 odnosno 24 sata, druga za jedan mjesec i treća šest mjeseci nakon prve. Imunizacija novoroĎenčadi HBsAg pozitivnih majki i osoba koje su imale akcident sa zaraženim materijalom obavlja se s četiri doze ("brza" šema) i to: 0., 1., 2., 12. mjesec, a bolesnika na programu dijalize i osoba s oštećenjem imunog sustava po šemi 0., 1., 2., 6. mjeseci. Imunizacija se vrši davanjem odgovarajuće doze vakcine intramuskularno u deltoidnu regiju, izuzev I i II neonatalne doze koje se daju u anterolateralni dio bedra. Član 34. Revakcinisanje nakon neonatalnog hepatitis B vakcinisanja nije potrebno, dok se ostale kategorije iz člana 31. ovog Pravilnika revakcinišu protiv hepatitisa B svakih pet godina, ukoliko proizvoĎač vakcine ne odredi drukčije. 7. Imunizacija protiv rabijesa Član 35. Imunizaciji protiv rabijesa podliježu obvezno sve osobe izložene zarazi virusom rabijesa i to: 1. osoba koju je ugrizla ili na drugi način ozlijedila bijesna ili na rabijes sumnjiva divlja ili domaća životinja; 2. osoba koju je ugrizao pas ili mačka nepoznata vlasnika, a koji se ne mogu podvrgnuti desetodnevnoj veterinarskoj kontroli; 3. osoba koju je ugrizao pas ili mačka koji u roku od 10 dana od dana ozljede pokažu znakove rabijesa, uginu, budu ubijeni ili odlutaju; 4. osoba koja se mogla zaraziti virusom rabijesa preko sluznice ili oštećene kože; 5. osoba ozlijeĎena pri radu s materijalom kontaminiranim virusom rabijesa. 9 Indikacije za imunizaciju odreĎuje doktor medicine specijalist epidemiologije po prethodno obavljenom pregledu svake ozljeĎene osobe, utvrĎivanjem okolnosti pod kojim je došlo do ozljeĎivanja i zavisno o epizootiološkoj situaciji terena na kojem je došlo do ozljeĎivanja. Član 36. Imunizacija protiv rabijesa obavlja se davanjem koncentrirane vakcine protiv rabijesa s kulture stanica i to: 1. s pet doza vakcine odmah nakon utvrĎivanja indikacija u nultom, trećem, sedmom, četrnaestom i tridesetom danu ili 2. s četiri doze vakcine nakon utvrĎivanja indikacije u nultom s 2 doze, te u sedmom i dvadesetprvom danu sa po jednom dozom vakcine. Osobama koje su imunizirane protiv rabijesa u slučaju ponovne ozljede daju se tri doze vakcine protiv rabijesa u nultom, trećem i sedmom danu, ako je od imunizacije prošlo manje od tri godine, a ako je prošlo više od tri godine, mora se obaviti potpuna imunizacija uz imunoprofilaksu prema indikaciji. Istovremeno s imunizacijom protiv rabijesa obavlja se imunizacija i protiv tetanusa, vakcinisanjem, odnosno revakcinisanjem, u skladu sa ovom Pravilniku. Član 37. Preekspozicijska imunizacija protiv rabijesa obavezna je za osobe koje su po prirodi svog posla izložene zarazi virusom rabijesa kao što su: laboratorijski radnici, veterinari, lovni čuvari, preparatori. Imunizacija se obavlja tako da se daju tri doze vakcine nulti, sedmi i 30. dan. Održavajuće (booster) doze se daju svake treće godine, zavisno od visine protutjela u serumu (ispod 5 IU/ml). Član 38. Ukoliko postoji indikacija za imunizaciju protiv rabijesa, u skladu sa odredbom člana 35. ovog Pravilnika, kod imunizacije protiv rabijesa ne primjenjuju se odredbe čl. 11. i 12. ovog Pravilnika. 8. Imunizacija protiv žute groznice, kolere i trbušnog tifusa Član 39. Imunizaciji protiv žute groznice podliježu obavezno osobe koje putuju u državu u kojoj postoji ta bolest ili u državu koja zahtijeva imunizaciju protiv te bolesti, a obavIja se davanjem jedne doze vakcine najkasnije 10 dana prije polaska na put. Revakcinisanje se obavlja nakon 10 godina. Imunizaciji protiv kolere podliježu osobe koje putuju u državu u kojoj postoji povećan rizik od infekcije (epidemiološka indikacija) ili koja zahtijeva imunizaciju te bolesti a obavlja se davanjem dvije doze vakcine u razmaku od najmanje osam dana. Revakcinisanje se obavlja nakon šest mjeseci. Član 40. Imunizaciji protiv trbušnog tifusa podliježu obavezno: 1. sve osobe koje žive u zajedničkom domaćinstvu s kliconošom trbušnog tifusa; 2. osobe zaposlene na čišćenju kanalizacije i septičkih jama i uklanjanu smeća i drugog otpadnog materijala iz naselja. 10 Osim osoba iz stava 1. ovog člana imunizaciji podliježu obavezno i druge osobe prema epidemiološkim indikacijama. Imunizacija protiv trbušnog tifusa provodi se vakcinisanjem i revakcinisanjem, odgovarajućom vakcinom, pridržavajući se preporuka proizvoĎača. Osim kontraindikacija predviĎenih u članu 11. ovog Pravilnika kontraindikacijama protiv trbušnog tifusa smatraju se: 1. trudnoća za sve vrijeme njenog trajanje; 2. period laktacije; 3. životna dob do treće godine i preko 60.godine. 9. Imunizacija protiv meningokoknog meningitisa Član 41. Imunizaciji protiv meningokoknog meningitisa podliježu osobe koje putuju u države koje zahtijevaju imunizaciju protiv te bolesti. Imunizacija se provodi davanjem jedne doze odgovarajuće vakcine najkasnije deset dana prije polaska na endemsko područje. 10. Imunizacija protiv virusnog hepatitisa A, varičela, pneumokokne bolesti i humanog papiloma virusa Član 42. Imunizacija protiv virusnog hepatitisa A, varičela, pneumokokne bolesti i humanog papiloma virusa provodi se prema epidemiološkim i medicinskim indikacijama, odgovara- jućom vakcinom, pridržavajući se uputa proizvoĎača.

III. IMUNOPROFILAKSA PROTIV ZARAZNIH BOLESTI 1. Imunoprofilaksa protiv tetanusa Član 43. Imunoprofilaksa protiv tetanusa obavezna je za sve ozlijeĎene osobe koje nisu vakcinisane protiv tetanusa, koje su nepotpuno vakcinisane i za koje nema dokaza da su vakcinisane te ako je od posljednje vakcinacije prošlo više od 10 godina. Imunoprofilaksa protiv tetanusa daje se odmah nakon utvrĎivanja indikacije. Član 44. Imunoprofilaksa protiv tetanusa obavlja se tako što se ozlijeĎenoj osobi daje odgovarajuća doza humanog antitetaničnog imunoglobulina. 2. Imunoprofilaksa protiv rabijesa Član 45. Imunoprofilaksa protiv rabijesa daje se osobama iz člana 35. ovog Pravilnika prema utvrĎenim indikacijama. 11 Imunoprofilaksa protiv rabijesa obavlja se odmah nakon utvrĎivanja indikacije uz istovremeno započinjanje aktivne imunizacije /davanje prve doze vakcine protiv rabijesa u odvojena mjesta /. Član 46. Imunoprofilaksa protiv rabijesa obavlja se davanjem ozlijeĎenoj osobi 20 i.j. humanog antirabičnog imunoglobulina /HRIG/ na kilogram tjelesne težine. 3. Imunoprofilaksa protiv hepatitisa tipa B Član 47. Imunoprofilaksa protiv hepatitisa B indicirana je za: 1. novoroĎenčad HBsAg pozitivnih majki; 2. osobe koje su bile izložene neposrednom dodiru sa zaraznim materijalom. Imunoprofilaksa iz stava 1. ovoga člana obavlja se davanjem odgovarajuće doze humanog hepatitis B imunoglobulina.

IV. HEMOPROFILAKSA PROTIV ZARAZNIH BOLESTI 1. Hemoprofilaksa protiv kolere Član 48. Zaštita lijekovima (hemoprofilaksa) protiv kolere obavezna je za sve osobe za koje se utvrdi da su bile u porodičnom kontaktu, ili kontaktu koji odgovara porodičnom, s oboljelim ili kliconošom. Hemoprofilaksa protiv kolere obavlja se davanjem odgovarajuće doze tetraciklina. 2. Hemoprofilaksa protiv tuberkuloze Član 49. Hemoprofilaksa protiv tuberkuloze obavezna je: 1. za djecu dobi do navršene treće godine koja žive u kontaktu s aktivnim tuberkuloznim bolesnikom, a koja nisu bila vakcinisana protiv tuberkuloze, a na tuberkulin reagiraju pozitivnom tuberkulinskom reakcijom u promjeru većem od 6 (odnosno 10) mm zavisno o vrsti tuberkulina (spontani tuberkulinski reaktor); 2. za osobe u dobi do 25 godina koje burno reagiraju na tuberkulin (induracija preko 20 mm), a žive u kontaktu s aktivnim tuberkuloznim bolesnikom; 3. za osobe koje iz bilo kojih razloga primaju kortikosteroide duže od 30 dana, a imaju sekvele tuberkulozne bolesti; 4. za osobe zaražene HIV virusom. Hemoprofilaksa tuberkuloze obavlja se davanjem odgovarajućih doza lijekova u odgovarajućem trajanju. 3. Hemoprofilaksa protiv malarije Član 50. 12 Hemoprofilaksa protiv malarije obavezna je za sve osobe koje odlaze u države ili na područja u kojima postoji endemija malarije. Hemoprofilaksa protiv malarije obavlja se davanjem odgovarajućih doza lijekova za hemoprofilaksu malarije, vodeći računa o rezistenciji uzročnika - sedam dana prije odlaska osobe u državu, odnosno na područje gdje postoji endemija malarije, dok ona tamo boravi i 4 - 6 sedmica nakon njezina povratka. 4. Hemoprofilaksa protiv streptokokne bolesti Član 51. Hemoprofilaksa protiv streptokokne bolesti provodi se davanjem potrebnih doza penicilina kroz 10 dana. Hemoprofilaksa je obavezna za: 1. osobe koje u anamnezi imaju reumatsku groznicu; 2. djecu u porodičnom kontaktu, kod pojave streptokokne bolesti u školama ili dječjim ustanovama i prema epidemiološkoj indikaciji po prethodnoj konzultaciji s epidemiologom. U slučaju preosjetljivosti primjenjuje se drugi antibiotik. Hemoprofilaksa protiv streptokokne bolesti za osobe koje u anamnezi imaju reumatsku groznicu provodi se davanjem potrebnih doza penicilina kroz najmanje 5 godina. 5. Hemoprofilaksa protiv bolesti uzrokovane Hemofilusom influence tip b Član 52. Hemoprofilaksa protiv bolesti uzrokovane Hemofilusom influence tip b obavezna je za: 1. sve članove porodice osobe koja je oboljela od meningitisa ili sepse uzrokovane Hemofilusom influence tip b, ako u porodicii ima djece nevakcinisane protiv Hemofilus influence tip B, a mlaĎe od 5 godine; 2. nevakcinisanu djecu i osoblje ustanova predškolske dobi ako se unutar mjesec dana od inicijalnog slučaja pojavi novi slučaj meningitisa ili sepse uzrokovane Hemofilusom influence tip b. Hemoprofilaksa protiv bolesti uzrokovane Hemofilusom influence tip b provodi se odgovarajućim dozama rifampicina kroz četiri dana. Za hemoprofilaksu kod odraslih osoba može se koristiti ciprofloksacin u jednokratnoj dozi. 6. Hemoprofilaksa protiv meningokokne bolesti Član 53. Hemoprofilaksa protiv meningokokne bolesti obavezna je za osobe iz bliskog kontakta s oboljelim od meningokokne bolesti. Indikaciju iz stava 1. ovog člana odreĎuje epidemiolog. Hemoprofilaksa se provodi primjenom odgovarajućeg antimikrobnog preparata (rifampicin, ciprofloksacin ili cephtriaxon), u odgovarajućoj dozi i trajanju, zavisno o dobi osobe kojoj se propisuje hemoprofilaksa. 7. Hemoprofilaksa protiv HIV infekcije Član 54. 13 Postekspozicijska profilaksa preporučuje se kod perkutanog izlaganja potencijalno infektivnoj krvi ili tkivnim tekućinama ili eventualno kod izlaganja preko konjuktiva (akcidenti u zdravstvenim ustanovama). Preporučuju se adekvatne kombinacije antiretroviralnih lijekova najidealnije unutar jednog sata nakon izlaganja, najkasnije unutar 72 sata, a u trajanju najmanje 4 tjedna.

V. PROVEDBA IMUNIZACIJE, IMUNOPROFILAKSE I OVOGA PRAVILNIKAPROFILAKSE Članak 55. Obavezna imunizacija, imunoprofilaksa i hemoprofilaksa protiv odreĎenih zaraznih bolesti provodi se po programu imunizacije koji za svaku godinu donosi federalni ministar zdravstva, na prijedlog Federalnog zavoda. U programu imunizacije iz stava 1. ovog člana odreĎuju se grupe stanovništva i osobe koje podliježu obaveznoj imunizaciji. Zdravstvene ustanove obavljaju obaveznu imunizaciju na osnovu godišnjih planova imunizacije. Obrazac "Godišnji plan imunizacije"sastavni je dio ovoga Pravilnika. Član 56. Zdravstvene ustanove, obavezne su odrediti mjesto i vrijeme obavljanja imunizacije i pojedinačnim pozivima pozvati sve obveznike na imunizaciju. Za maloljetnike poziv se upućuje roditelju ili staratelju uz naznaku prezimena i imena maloljetnika koji podliježe imunizaciji. Iznimno, pozivi se neće dostavljati učenicima osnovnih i srednjih škola. Zdravstvena ustanova- vakcioni centar obavezna je pisanim putem obavijestiti školu o polaznicima odreĎenih razreda koji podliježu imunizaciji te o mjestu i vremenu obavljanja imunizacije te održati prethodni sastanak s roditeljima djece koja poliježu vakcinisanju. Imunizacija učenika pojedinih razreda obavlja se u pravilu za vrijeme trajanja nastave u prostorijama zdravstvene ustanove ili u prikladnim prostorijama škole. Škole su obavezne na osnovu primljene obavijesti dovesti na imunizaciju sve učenike koji podliježu imunizaciji od odreĎenih zaraznih bolesti. Član 57. Nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave obavezno je dostaviti zdravstvenoj ustanovi koja obavlja imunizaciju svaka dva mjeseca popis osoba upisanih u matične knjige roĎenih i umrlih za sve osobe do navršene 18. godine. Član 58. Zdravstvena ustanova koja obavlja obaveznu imunizaciju protiv odreĎenih zaraznih bolesti, mora imati rashladne ureĎaje za čuvanje i transport vakcina, odgovarajuće mjerne indikatore temperatura, potrebnu opremu, odgovarajuće stručno osoblje i propisane sanitarno-tehničke i druge uvjete predviĎene ovim pravilnikom i drugim propisima. ProizvoĎači, distributeri vakcina i zdravstvene ustanove koje koriste vakcine obavezne su transportovati vakcine pod odgovarajućim režimom hladnog lanca. 14 ProizvoĎač je dužan da prilikom isporuke vakcine osigura i monitoring-kartice koje će omogućiti nadzor nad provoĎenjem hladnog lanca u transportu od proizvoĎača do korisnika.

VI. EVIDENCIJE I OBAVJEŠTAVANJE O OBAVLJENOJ IMUNIZACIJI Član 59. Zdravstvene ustanove, koje obavljaju obaveznu imunizaciju obavezne su voditi evidenciju o izvršenoj imunizaciji za svaku osobu koja podliježe toj imunizaciji. Svi podatci o izvršenoj imunizaciji unose se u osnovnu dokumentaciju obveznika vakcinisanja - "Karton vakcinisanja" koji se nalazi u kartoteci punkta za vakcinaciju kojem gravitira osoba koja se vakciniše. Isti podaci unose se u "Iskaznicu vakcinacije" koja predstavlja ličnu dokumentaciju i koju vakcinisana osoba zadržava kod sebe. "Karton vakcinisanja" i "Iskaznica vakcinacije" sastavni su dio ovoga Pravilnika. Član 60. Zdravstvena ustanova koja obavlja imunizaciju dužna je napraviti godišnji plan imunizacije i dostaviti ga nadležnom kantonalnom zavodu za javno zdravstvo a ovaj Federalnom zavodu najkasnije do 1.februara za tekuću godinu. Zdravstvene ustanove koje obavljaju obaveznu imunizaciju obavezne su dostaviti mjesečne izvještaje o izvršenim imunizacijama i potrošnji vakcina nadležnom kantonalnom zavodu za javno zdravstvo i to najkasnije do 10. u mjesecu za prethodni mjesec, a godišnje izvještaje najkasnije do 1. februara za proteklu kalendarsku godinu. Nadležni kantonalni zavod za javno zdravstvo sastavlja zbirni mjesečni izvještaj o provedenoj vakcinaciji i potrošnji vakcina na svom području, i dostavlja ga Federalnom zavodu i to najkasnije do 20. u mjesecu, za prethodni mjesec, a godišnji izvještaj dostavlja najkasnije do 15. marta za proteklu kalendarsku godinu. Obrasci "Izvještaj o obaveznim imunizacijama protiv zaraznih bolesti ", "Izvještaj o potrošnji vakcina" i Godišnji izvještaj o provedenim imunizacijama po općinama" sastavni su dio ovoga Pravilnika.

VII. ZAVRŠNE ODREDBE Član 61. Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja obavezne imunizacije, seroprofilakse i hemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje podliježu toj obavezi (" Službeni list R BiH", br. 2/92 i 13/94) i ("Službene novine Federacije BiH", br. 67/02, 16/04 i 10/05). Član 62. Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-37-1802/07 21. marta 2007. godine Sarajevo 15

Ministar prim. dr. Vjekoslav Mandić, s. r. 16 17 18 19 20 21 22 23 24

Za uplatu antigenskog i serološkog testiranja:
Depozitni račun za prikupljanje javnih prihoda ŽZH: 3380002200004013
Vlastiti prihodi proračunskih korisnika: 722631
Općina 037
Proračunska organizacija: 1602001

Najčešća pitanja i odgovori

kontakt brojevi

Dnevni izvještaj

Događanja